Santiago de Chile slijedi primjer Muzeja suvremene umjetnosti (Museum of Modern Art) u New Yorku sudjelujući već drugu godinu u Programu za mlade arhitekte (Young Architects Program – YAP). Organiziran prvi put 2002. godine, YAP mladim arhitektima postavlja izazov za stvaranje instalacija na otvorenom koje bi osigurale sjenu, mjesta za sjedenje i vodu, koristeći reciklirane materijale i uz visoku razinu održivosti. Tijekom tri ljetna mjeseca te strukture služe kao mjesta za druženje gdje se ljudi okupljaju, uživaju u glazbi i razgovorima, ali i kao vanjska ekstenzija eksperimentalne umjetničke galerije. Imenuje se dvadeset i pet arhitekata, a žiri bira pobjednika između pet finalista. Jeannette Plaut i Marcelo Sarovic iz tvrtke Constructo, arhitekti koji podržavaju novootvorene tvrtke, organiziraju ovaj događaj u Santiagu. MAXXI u Rimu ovog će ljeta prvi put sudjelovati u programu.
Gun Arquitectos izabrani su da za prezentaciju 2011. – 2012. u Santiagu kreiraju Vodenu katedralu (Water Cathedral), dinamični klaster konusnih vreća od bijele tkanine koje vise s čeličnog okvira i iz kojih sipi voda. Ovisno o igri svjetla i dobu dana, podsjećaju na pećinske stalaktite ili lukove i svodove broda gotičke crkve. Kad šećete između njih i podignete pogled, elementi se pomiču u kaleidoskopskim uzorcima. Krnje piramide pružaju mjesta za sjedenje, a reflektori noću instalaciju pretvaraju u spektralni gaj. Instalacija se nalazila u unutarnjem dvorištu Matucana 100, živopisnoga kulturnog centra koji je prije deset godina projektirao Martin Hurtado unutar ciglenih zidova stoljetnog skladišta.
Jorge Godoy osnovao je Gun 2009. godine u suradnji s Lene Nettelbeck iz Berlina. Diplomirao je na Pontifikalnom katoličkom sveučilištu (Pontifical Catholic University) u Valparaisou, koji je radikalan ‘rođak’ vodećeg fakulteta u Santiagu, a postdiplomski studij obavio je na londonskoj Architectural Association, gdje je sedam godina nakon toga podučavao, radio i provodio istraživanja. Nakon povratka u Čile, on i njegova partnerica nastavili su eksperimentirati, stvorivši paviljon od ispletenoga zelenog bambusa i razvijajući projekt irigacije pustinje. Trenutačno osmišljavaju samoodrživu zajednicu u blizini poluotoka Tongoy na sjevernom središnjem dijelu Čilea, projektirajući infrastrukturu, energetske sustave i stambene tipologije za područje koje se iz poljoprivrednog pretvara u turističko.
‘‘Vodena katedrala’ je laboratorij koji ispituje strukturne i materijalne principe koji će se možda u većem mjerilu koristiti za permanentne strukture’, kaže Godoy. Prividna jednostavnost instalacije je varljiva; ona je proizvod intenzivnog istraživanja dinamike vode i stalaktita koji rastu iz sedimenta kad se voda cijedi kroz stijenu pećine. Arhitekti su razmatrali mnogo mogućnosti prije nego što su se odlučili za tekstilne vreće napunjene pijeskom. Hidraulična mreža iznad rastera trokutastih čeličnih okvira osigurava odmjerene količine vode za irigaciju. Voda se skuplja u vrećama obloženim plastikom, penje se kapilarno pa kaplje kroz šavove. Nastaju mlake, a isparavanje hladi zrak.
YAP pruža mogućnosti novim tvrtkama da testiraju svoje ideje u javnim prostorima i da u njima aktivno sudjeluje mlada publika. Čile je zemlja u kojoj je kreativnost procvala otkad je u kasnim osamdesetim oslabila Pinochetova diktatura i ponovo uspostavljena duga tradicija demokratske vlasti. Danas nova generacija osvaja nagrade i s etabliranim se tvrtkama natječe za važne projekte. ‘Promjena ide u našem smjeru,’ kaže Godoy, ‘ima toliko prostora i slobode da se svašta može izgraditi.’ Jeannette Plaut, koja zajedno sa Sarovicem uređuje časopis Trace kao forum za avanturističku arhitekturu, dijeli Godoyev optimizam. ‘Čile je stabilan, a strane investicije omogućile su srednjoj klasi porast prihoda,’ kaže. ‘Arhitekti mlađi od 40 osvajaju natječaje dok su prije gotovo sve nagrade bile rezervirane za etablirane tvrtke.’